Promet

1. Na kojim mjestima i na koji način prometna policija može nadzirati promet, zaustavljati vozače i slično postupati?

Člankom 3. stavkom 1. točkom 6. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj: 76/09, 92/14), je propisano da je policijski posao nadzor i upravljanje cestovnim prometom, a stavkom 2. istog članka je propisano da se taj posao obavlja primjenom policijskih ovlasti. Isto tako, člankom 4. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano da nadzor i upravljanje prometom, nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu na cestama obavljaju policijski službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.Na temelju članka 33. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ministar unutarnjih poslova je donio Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama („Narodne novine“, broj: 141/11), kojim je propisan način postupanja policijskih službenika prilikom upravljanja prometom na cestama, nadzora sudionika i vozila u prometu na cestama, opreme ceste, cestovne signalizacije te izvođenja radova i drugih aktivnosti na cestama, u slučaju prometne nesreće i prilikom pratnje izvanrednih prijevoza tereta.

Mjesta i dionice ceste na kojima će se obavljati nadzor se određuju planom rada policijske uprave odnosno policijske postaje ili dnevnim rasporedom rada policijske postaje, sukladno analitičko-statističkim pokazateljima stanja sigurnosti, pri tome vodeći računa da to ne bude uvijek na istim mjestima.

Nadzor prometa na cestama obavljaju policijski službenici kretanjem i zadržavanjem na najugroženijim mjestima na cesti kako bi svojom nazočnošću, upozorenjima, zapovijedima, uputama i savjetima te primjenom tehničkih sredstava utjecali na pravilno i zakonito ponašanje sudionika u prometu i na poštivanje prometnih pravila.

Način upravljanja i nadzora prometa na cestama detaljno je propisan spomenutim Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama.

U vezi predmetne tematike potrebno je ukazati i na odredbe članka 149. i 150.Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, odredbomčlanka 149. je propisano da se na vozila unutarnjih poslova, kad posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne znakove, ne primjenjuju odredbe istog Zakona o ograničenju brzine, o propuštanju vozila i prednosti prolaska, o zabrani pretjecanja i obilaženja kolone vozila ili na pješačkom prijelazu ili prelaženju iz trake u traku, o zabrani presijecanja kolone pješaka, obvezi vezivanja sigurnosnim pojasom te zabrani upotrebe mobitela. Iznimno, uz uvjet da je to neophodno potrebno, a vodeći računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu, na vozila unutarnjih poslova ne primjenjuju se ni odredbe o strani kretanja vozila, uključivanju u promet i o zaustavljanju i parkiranju te polukružnom okretanju. Nadalje, odredbom članka 150. je propisano da se, iznimno od odredbi članka 149. ovoga Zakona, a vodeći računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu, na vozila policije, bez obzira imaju li ugrađene posebne uređaje za utvrđivanje prekršaja i davanje zvučnih i svjetlosnih signala u obavljanju službenih zadaća, ne primjenjuju odredbe istog Zakona o ograničenju brzine, prelaženja iz trake u traku, o poštivanju prometnih znakova i o zaustavljanju i parkiranju te zabrani upotrebe mobitela.

2. Smije li prometna policija pretražiti vozilo i vozača bez naloga?

Prije odgovora na postavljeno pitanje važno je naglasiti razliku između pregleda i pretrage.

Policija je ovlaštena prilikom obavljanja policijskih poslova izvršiti pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, a što je propisano člancima, 75., 76. i 77. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017). Navedenim člankom 77. je propisano da će policija obustaviti pregled predmeta i prometnih sredstava, ako se pregledom otkriju tragovi kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili drugi dokazi, ili je potrebno nasilno otvaranje ili rastavljanje predmeta pregleda.Nakon obustave pregleda policijski službenik će obavijestiti državnog odvjetnika i postupiti prema njegovu nalogu, a prema potrebi, postupit će se prema odredbama o pretrazi iz posebnog zakona.

Temeljem članka 103. stavka 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima donesen je Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika („Narodne novine“, broj:89/10, 76/15) u kojem se detaljnije propisuje način postupanja policijskih službenika prilikom pregleda osoba, predmeta i prometnih sredstava.

Člankom 159. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17) je propisano da ovlaštene osobe tijela državne uprave (policija), kada postupaju u okviru svoje nadležnosti nadzora ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj mogu od suda zatražiti da i prije pokretanja prekršajnog postupka prema odredbama Prekršajnog zakona naredipretragu stana i drugih prostora, prijevoznih sredstava, prtljage i osoba.

Člankom 173. Prekršajnog zakona je propisano da će se, primjereno prekršajnom postupku,  pri obavljanju pretrage prijevoznih sredstava, prtljage i osoba (i prije pokretanja prekršajnog postupka), primjenjivati smisleno odredbe koje o tome važe u Zakonu o kaznenom postupku.

Člankom 240. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj:  152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) je propisano da se pretragasredstva prijevoza, kao dokazna radnja, poduzima radi pronalaženja počinitelja kaznenog djela, predmeta ili tragova važnih za kazneni postupak, kad je vjerojatno da se oni nalaze u određenom prostoru, kod određene osobe ili na njezinom tijelu, a člankom 242. istog Zakona je propisano da ako drukčije nije propisano Zakonom o kaznenom postupku, pretragu na zahtjev državnog odvjetnika, određuje sudac istrage pisanim obrazloženim nalogom.

U glavi XVIII. Zakona o kaznenom postupku detaljno su propisane odredbe u vezi poduzimanja dokazne radnje pretrage.

3. Može li prema zakonu prometni policajac izreći opomenu umjesto kazne za prometni prekršaj?

 Člankom 43. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano da je „OPOMENA“ prekršajno pravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

S obzirom na odredbu članka 228. stavka 3. istog Prekršajnog zakona kojom je propisano da ako istim Zakonom nije određeno drukčije, prekršajnim se nalogom može, prema uvjetima ovoga Zakona, izreći odnosno primijeniti svaka od propisanih prekršajno pravnih sankcija za punoljetne počinitelje prekršaja, oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta, odrediti naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga i troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja te s obzirom da je člankom 229. stavkom 1. točkom 3. navedenog Zakona propisano da su prekršajni nalog ovlašteni izdatiovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. istog Zakona te državne agencije osnivač kojih je Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske te da je člankom 109.stavkom 1. točkom 3. propisano da je ovlašteni tužitelj  tijelo državne uprave, policija, kao tijelo državne uprave, može izreći opomenu kao prekršajno pravnu sankciju.

S obzirom da je prilikom postupanja policijskih službenika u nadzoru sudionika u prometu na cesti, vrlo čest slučaj izdavanja pisanog ili usmenog „UPOZORENJA“ potrebno je napomenuti da je člankom 245. stavkom 8. Prekršajnog zakona propisano da kada policija tijekom obavljanja poslova nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj, za koji je propisana samo novčana kazna do 1.000,00 kuna, osobito lake naravi i da počinitelj nije prije činio slične prekršaje, može umjesto postupanja sukladno stavku 1., 2., 3 i 4. istog članka izdati pisano ili izreći usmeno upozorenje počinitelju prekršaja. Isto tako, člankom 294. stavkom 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano dapolicijska uprava ili postaja koja tijekom obavljanja poslova nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj za koji je propisana samo novčana kazna u utvrđenom iznosu do 1.000,00 kuna, u slučajevima kada prekršajem nije izazvano ometanje ili ugrožavanje drugih sudionika u prometu, odnosno ako je prekršaj osobito lake naravi, a počinitelj nije prije činio slične prekršaje može umjesto novčane kazne sudioniku u prometu izreći mjeru usmenog ili pisanog upozorenja. Stavkom 6. istog članka je propisano da o izrečenim mjerama pisanog upozorenja ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju, a stavkom 7. istog članka je propisano dapostupak, način izricanja i evidentiranja mjera pisanog upozorenja propisuje ministar nadležan za unutarnje poslove.

Pravilnikom o izdavanju pisanog ili izricanju usmenog upozorenja („Narodne novine“, broj: 25/08, 50/09), propisan je način postupanja policije prilikom izdavanja pisanog upozorenja ili izricanja usmenog upozorenja počinitelju prekršaja, evidentiranje izdanih i izrečenih upozorenja te sadržaj i izgled obrasca pisanog upozorenja i obrasca izvješća o izrečenom usmenom upozorenju.

Istim Pravilnikom je propisano da policija kad tijekom obavljanja poslova nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj za koji je propisana samo novčana kazna do 1.000,00 kuna, osobito lake naravi i da počinitelj nije prije činio slične prekršaje može počinitelju prekršaja izdati pisano upozorenje ili izreći usmeno upozorenje. U smislu ovog Pravilnika, prekršajima osobito lake naravi smatraju se prekršaji kojima nije izazvana opasnost niti je nastala šteta za druge osobe.

Isto tako, Pravilnikom je propisano da će policijski službenik prije izdavanja pisanog upozorenja ili izricanja usmenog upozorenja u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova provjeriti je li počinitelj prije činio slične prekršaje, te je li mu za te prekršaje već izdavano pisano upozorenje ili izricano usmeno upozorenje i koliko puta. Nakon provjere, ako počinitelj prekršaja u zadnjih 12 mjeseci nije evidentiran da je počinio prekršaj iz istog propisa za koji mu je pravomoćno određena prekršajno pravna sankcija ili izdano pisano, odnosno izrečeno usmeno upozorenje, policijski službenik može počinitelju prekršaja izdati pisano ili izreći usmeno upozorenje, ukoliko će se opća svrha prekršajno pravnih sankcija u konkretnom slučaju ostvariti upozorenjem umjesto prekršajno pravnom sankcijom.

Prilikom izdavanja pisanoga ili izricanja usmenog upozorenja, policijski službenik će počinitelja prekršaja upoznati s težinom počinjenog prekršaja i razlozima izricanja upozorenja umjesto druge propisane prekršajno pravne sankcije i upozoriti ga da je ubuduće dužan ponašati se u skladu s važećim propisima i odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Policijski službenik neće izdati pisano ili izreći usmeno upozorenje počinitelju prekršaja koji poriče počinjenje prekršaja ili iz bilo kojega razloga zahtijeva prekršajni progon.

 4. U kojem se slučaju popunjava Europsko izvješće o prometnoj nesreći?

 Sukladno odredbi članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), vozači, sudionici prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. Vozači ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima.

U slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću.

Odredbom članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije propisano dasudionici prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima moraju obavijestiti policiju, no, u slučaju da sudionici prometne nesreće obavijeste policiju, sukladno odredbi članka 182. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,policijski službenici su dužni izaći na mjesto prometne nesreće i događaja u prometu o kojima su obaviješteni, a sukladno odredbi članka 30. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama („Narodne novine“, broj: 141/11), policijski službenici su dužni obaviti očevid prometne nesrećena izričiti zahtjev sudionika prometne nesreće.

5. Potpisuje li zapisnik o prometnoj nesreći  i sudionik nesreće i gdje se zapisnik može dobiti?

U slučaju kada se dogodi prometna nesreća u kojoj je počinjeno kazneno djelo, vrši se očevid kao hitna dokazna radnja, sukladno članku 212. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17). Sukladno članku 207. stavku 4. navedenog Zakona policija je dužna, između ostalog, uz kaznenu prijavu ili izvješće dostaviti i predmete, skice, slike, spis o poduzetim mjerama i radnjama, službene zabilješke, izjave i drugi materijal koji može biti koristan za uspješno vođenje postupka te u tom smislu i zapisnik o očevidu prometne nesreće. Odredbama Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na zapisnik o očevidu prometne nesreće kao hitnoj dokaznoj radnji nije propisano da sudionik prometne nesreće potpisuje zapisnik o očevidu.

Zapisnik o očevidu prometne nesreće u kojoj je počinjeno kazneno djelo, može se zatražiti temeljem prava uvida u spis, sukladno članku 183. Zakona o kaznenom postupku, kojim je isto tako propisano da se pravo uvida u spis, u skladu sa Zakonom, dopušta svakome kome je to u opravdanom interesu, a to pravo dopušta i omogućuje tijelo koje vodi postupak, ako Zakonom nije drugačije određeno, a kad je postupak završen, uvid u spis dopušta predsjednik suda ili službena osoba koju on odredi.

U slučaju kada se dogodi prometna nesreća u kojoj je počinjen prekršaj, vrši se očevid radi hitnog izvođenja dokaza, sukladno članku 159. Stavku 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj:  107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), a istim stavkom je propisano da se opoduzetim radnjama sastavlja zapisnik. Stavkom 5. istog članka je propisano da se radnje propisane stavkom 1. istog članka (očevid), provode smislenom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na te radnje i njihovo poduzimanje prije započinjanja kaznenog postupka, osim ako je odredbom ovoga članka nešto drukčije određeno. Odredbama Prekršajnog zakona koje se odnose na zapisnik o očevidu prometne nesreće radi hitnog izvođenja dokaza nije propisano da sudionik prometne nesreće potpisuje zapisnik o očevidu.

Zapisnik o očevidu prometne nesreće u kojoj je počinjen prekršaj, može se zatražiti temeljem članka 150. Prekršajnog zakona kojim je propisano da osim stranaka i sudionika u postupku koji nakon pokretanja postupka imaju pravo razgledati, prepisivati i preslikavati pojedine dijelove spisa, može to sud dopustiti i svakomu drugom u čijem je to opravdanom interesu.Kada je postupak u tijeku, dopuštenje daje sudac koji vodi postupak, a u njegovoj odsutnosti predsjednik suda. Kada je postupak završen, dopuštenje daje predsjednik suda.Radnje se obavljaju pod nadzorom suda, a na trošak onoga tko ih je zahtijevao.

Iznimno, ako je u vezi prometne nesreće počinitelju prekršaja naplaćena novčana kazna ili je uručen prekršajni nalog koji je naplaćen, navedeno pravo može se ostvariti u nadležnoj policijskoj postaji. Isto tako, moguća je situacija da policijski službenik izađe na mjesto događaja prometne nesreće s materijalnom štetom te, sukladno odredbi članka 30. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama, policijski službenik neće obaviti očevid prometne nesreće već će uputiti sudionike da razmijene osobne podatke i podatke o vozilima te da popune i potpišu Europsko izvješće o nesreći. O poduzetom policijski službenik sastavlja službenu bilješku koja sadržava podatke o sudionicima nesreće, zapisnike o alkotestiranju, podatke o vozilima, kratak opis događaja, vremenu i mjestu nastanka prometne nesreće, opis nastalih oštećenja, fotografira mjesto događaja i vozila te na temelju utvrđenog prema prekršiteljima primjenjuje odgovarajuće ovlasti na temelju Prekršajnog zakona. U tom slučaju se ne izrađuje zapisnik o očevidu prometne nesreće već Službena bilješkao prometnoj nesreći koja se isto tako može zatražiti temeljemčlanka 150. Prekršajnog zakona.

Potrebno je naglasiti da poradi ostvarivanja svojih prava sudionici prometne nesreće mogu, sukladno članku 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), zahtijevati izdavanje potvrde o prometnoj nesreći u nadležnoj policijskoj postaji.

6. Na koji se način počinitelj prekršaja može žaliti zbog prometnog prekršaja?

Da bi se moglo razumljivo i cjelovito odgovoriti na postavljeno pitanje potrebno je napomenuti da se, ovisno o prekršaju, počinitelju može na mjestu događaja naplatiti novčana kazna, uručiti obavezni prekršajni nalog ili prekršajni nalog, a moguće je i podnošenje optužnog prijedloga koji se dostavlja na nadležni prekršajni sud uz prethodnu obavijest počinitelju.

U slučaju naplate novčane kazne na mjestu počinjenja prekršaja (isto vrijedi za dostavljanje obavijesti o prekršaju za naplatu novčane kazne u roku tri dana) policijski službenik omogućava počinitelju prekršaja da plati 50% od propisanog iznosa novčane kazne. U slučaju da počinitelj plati izrečenu novčanu kaznu i trošak utvrđenja prekršaja, neće se voditi prekršajni postupak, izrečena kazna se ne unosi u prekršajnu evidenciju, a počinitelj prekršaja se ne smatra osobom osuđenom za prekršaj.

U slučaju da počinitelj ne plati novčanu kaznu, istom se dostavlja obavezni prekršajni nalog koji sadrži uputu o pravnom lijeku i protiv kojeg počinitelj prekršaja ima pravo prigovora nadležnom prekršajnom sudu u roku od osam dana po primitku, odnosno uručenja. Prigovor se podnosi u pisanom obliku putem policijske uprave, odnosno policijske postaje koja je donijela predmetni nalog u dva istovjetna primjerka.

Isto tako, počinitelj prekršaja može u roku od 8 dana po primitku, odnosno uručenja obaveznog prekršajnog naloga, platiti dvije trećine od propisanog iznosa novčane kaznete će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom. Isto postupak vrijedi i kad se Obavezni prekršajni nalog ili Prekršajni nalog izdaje na mjestu počinjenja prekršaja ili se dostavlja iz policijske postaje.

Ako počinitelj prekršaja u roku od 8 dana od uručenja ne plati dvije trećine od propisanog iznosa novčane kazne i ne uloži prigovor,a prekršajni nalog postane pravomoćan i izvršan,  policija će tijelu nadležnom za ovrhu podnijeti nalog za naplatu na novčanim sredstvima počinitelja prekršaja.

U slučaju da počinitelj prekršaja u roku od 8 dana podnese prigovor na obavezni prekršajni nalog, prigovor zadržava izvršenje prekršajnog naloga, a tijelo koje je izdalo Prekršajni nalog, kad primi prigovor protiv prekršajnog naloga bez odgode će ga zajedno sa spisom predmeta dostaviti prekršajnom sudu nadležnom prema mjestu počinjenja prekršaja.

U slučaju da počinitelj prekršaja u roku od 8 dana podnese prigovor na prekršajni nalog, tijelo koje je izdalo prekršajni nalogrješenjem će odbacitinepravodoban(prigovor će se kao nepravodoban odbaciti ako je od ovlaštene osobe podnesen nakon isteka Prekršajnim zakonom propisanog roka za podnošenje prigovora) i nedopušten prigovor (prigovor će se kao nedopušten odbaciti ako je podnesen od podnositelja koji nije na to ovlašten).

Ako je prigovor protiv prekršajnog naloga podnesenzbog poricanja prekršaja, a ovlašteni  tužitelji nisu rješenjem odbacili prigovor (nepravodoban, nedopušten, ne može utvrditi na koji se prekršajni nalog odnosi, ne može se utvrditi tko je podnositelj, ne sadrži potpis podnositelja, a podnositelj nakon poziva nije potpisao prigovor u roku od 8 dana), prekršajni će nalog skupa s prigovorom dostaviti nadležnom sudu radi provođenja prekršajnog postupka.

U slučaju podnošenja optužnog prijedloga nadležnom sudu,prije podnošenja, policija je dužna utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja prekršaja odnosno sjedišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest na jeziku koji razumije. Pisana obavijest se sastavlja u dva primjerka koje vlastoručno potpisuje počinitelj, čime potvrđuje njezin primitak, i ovlaštena službena osoba ovlaštenog tužitelja. Jedan primjerak obavijesti prilaže se uz optužni prijedlog, a drugi se uručuje počinitelju. Ako počinitelj prilikom uručenja pisane obavijesti odbije njezin primitak ili svojim potpisom potvrditi njezin primitak, dostavljač će zabilježiti na dostavnici datum i sat i razlog odbijanja primitka, a dopis će ostaviti u stanu primatelja, u poslovnom prostoru gdje radi ili će, ako tako što nije moguće, dopis staviti na vrata stana ili poslovnog prostora ili ostaviti na mjestu gdje se uobičajeno ostavlja pošta te će isto naznačiti na dostavnici, čime se dostava smatra uredno obavljenom.

Nakon primitka obavijesti putem koje je počinitelj upoznat sa pravima i obavezama,ovlašteni tužitelj (policija) i počinitelj mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankciji i mjerama te se o postignutom sporazumusastavlja pisana izjava za donošenje odluke o prekršaju na temelju sporazuma stranaka, koja se predaje tijelu postupka (nadležni Prekršajni sud), koje će odlučiti o njezinu prihvaćanju. Ako sporazum nije postignut ili do sporazumijevanja nije došlo, ovlašteni tužitelj pokreće prekršajni postupakpodnošenjem optužnog prijedloga temeljem kojeg se prekršajni postupak vodi na nadležnom Prekršajnom sudu.

7. Na koji se način novčana kazna može zamijeniti radom za opće dobro?

Ako novčana kazna, troškovi prekršajnog postupka i oduzeta imovinska korist, sukladno članku 34. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), nisu u cijelosti ili djelomično plaćeni u roku koji je određen u odluci o prekršaju, naplatit će se prisilno, ako istim zakonom nije drukčije određeno.

Novčana kazna iznad 2.000,00 kuna koja nije u cijelosti ili djelomično naplaćena ni prisilno u roku od dvije godine od podnesenog zahtjeva za prisilnu naplatu zamijenit će se radom za opće dobro osuđenoj fizičkoj osobi. Neplaćena novčana kazna zamijenit će se na način da se svakih započetih tristo kuna novčane kazne zamijeni s dva sata rada za opće dobro odnosno jednim danom zatvora, pri čemu rad za opće dobro ne smije biti kraći od šest sati niti dulji od 240 sati, a zatvor ne smije biti kraći od tri dana ni dulji od 60 dana. Plati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje rada za opće dobro ili kazna zatvora će se obustaviti. U slučaju djelomičnog plaćanja, izvršit će se samo preostali dio rada za opće dobro odnosno kazne zatvora.

Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši svojom krivnjom u roku koji je za to određen, novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora. Iznimno, ako težina prekršaja i osobine ličnosti osuđenika ukazuju da zamjena radom za opće dobro na slobodi neće ostvariti svrhu kažnjavanja, osuđeniku fizičkoj osobi neplaćena novčana kazna iznad 2.000,00 kuna odmah će se zamijeniti kaznom zatvora. Isto tako, kada okrivljenik koji nema prebivalište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj nije uplatio novčanu kaznu u roku određenom odlukom o prekršaju, novčana kazna odmah će se zamijeniti kaznom zatvora.

Rad za opće dobro izvršava se bez naknade. Ako odluku o prekršaju nije donio sud, odluku o zamjeni novčane kazne donijet će nadležni sud, na prijedlog tijela koje je donijelo odluku o prekršaju.

8. U slučaju prometnog prekršaja koji je ustanovljen pomoću službenog fotoaparata MUP-a, a gdje se sa sigurnošću ne može utvrditi identitet vozača, tko je dužan platiti kaznu za počinjeni prekršaj? 

U slučaju kada policijski službenik, sukladno odredbi članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, radnju počinjenja prekršaja neposredno utvrdi odgovarajućim tehničkim uređajem, tehnička snimka je dokaz u prekršajnom postupku.

Ako na mjestu počinjenja prekršaja nije utvrđen identitet počinitelja, policija postupa temeljem članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nn kojim je propisano da  je vlasnik (odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno), dužan na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinica lokalne samouprave koja obavlja poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. 

Za vlasnika vozila, osobu kojoj je vozilo povjereno ili odgovornu osobu u pravnoj osobi koja u roku od 15 dana ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, propisana je novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.                                                                                                                                                                                                                                                  

9. Može li osoba upravljati motornim vozilom i prije stjecanja prava na upravljanje, odnosno ako ima položen vozački ispit, ali još nije podigla vozačku dozvolu?

Sukladno odredbama članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje se vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi za upravljanje vozilima u prometu 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Stavkom 3. istog članka je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana, kaznit će se za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Člankom 287. stavkom 3.da se vozaču motornog vozila u evidenciju upisuju tri negativna prekršajna boda ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz članka 216. stavka 3. istog Zakona.

Za počinjenje navedenog prekršaja prvi put, preporučena zaštitna mjera je 6 mjeseci zabrane upravljanja motornim vozilom, za počinjenje istog prekršaja drugi put, preporučena zaštitna mjera je 12 mjeseci zabrane upravljanja motornim vozilom, aza istog počinjenje prekršaja treći put, preporučena zaštitna mjera je 24 mjeseca zabrane upravljanja motornim vozilom.

U slučaju da vozač upravlja vozilom u prometu na cesti, a isteklo mu je važenje vozačke dozvole ili ako je ispunio uvjete za upravljanje motornim vozilom, a nije mu izdana vozačka dozvola, sukladno odredbi članka 196. stavka 5. , kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna.

U slučaju kad upravlja vozilom, sukladno odredbi članka 229. stavka 1.,  vozač mora kod sebe imati vozačku dozvolu ili potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole i dužan ju je pokazati na zahtjev policijskog službenika, a stavkom 5. istog članka je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kazniti za prekršaj vozač koji nema kod sebe vozačku dozvolu ili potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole ili je ne pokaže na zahtjev policijskog službenika.

10. Je li propisan točan razmak između vozila za vrijeme vožnje?

Odredbom članka 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano da je vozač dužan držati potreban razmak kada se kreće iza drugog vozila tako da ne ugrožava sigurnost prometa (ugrožavanje prometa je takav način sudjelovanja u prometu uslijed kojeg je nastupila neposredna opasnost nastanka prometne nesreće). Za nepoštivanje navedene zakonske odredbe propisana je novčana kazna za vozača u iznosu od 500,00 kuna.

Odredbom članka 110. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da su vozači motornih vozila najveće dopuštene mase više od 3.500 kg ili vozila čija je duljina veća od sedam metara, kad se na javnoj cesti izvan naselja, koja ima samo po jednu prometnu traku namijenjenu za promet vozila u jednom smjeru, na dijelu ceste na kojem je pretjecanje dopušteno, kreću jedno za drugim, dužni između svakog od tih vozila držati razmak od najmanje 100 m. Ako se na cesti izvan naselja kreću u nizu dva ili više vozila koja prevoze opasne tvari, međusobni razmak između tih vozila ne smije biti manji od 200 metara.

Za nepoštivanje navedene zakonske odredbe propisana je novčana kazna za vozača u iznosu od 500,00 kuna.

11. Koja je minimalna brzina vožnje automobila ovisno o vrsti ceste?

Sukladno članku 51. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. Kada se iza vozila koje se kreće brzinom koja je manja od najveće dopuštene brzine na cesti, ili dijelu ceste po kojoj se kreće, ili manja od brzine prometnog toka vozila u prometu na tom dijelu ceste, nakupi kolona vozila koja ga ne mogu sigurno preteći, vozilo se mora na prvom pogodnom mjestu isključiti iz prometa i propustiti kolonu vozila iza sebe.Za nepoštivanje spomenute odredbe propisana je novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna.

Stavkom 3. istog članka je propisano da, kada je brzina kretanja vozila navedenih u stavku 2., manja od polovice najveće dozvoljene brzine na cesti ili dijelu ceste, vozač takvog vozila mora uključiti sve pokazivače smjera, osim kada koristi žuto rotacijsko svjetlo. Za nepoštivanje spomenute odredbe propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna.

Stavkom 4. istog članka propisano je da se brzina kretanja vozila na cesti uz normalne prometne uvjete ne smije ograničiti ispod 40 km/h.

Člankom 139. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h. Za sudionika u prometu koji počini prekršaj iz navedenog članka propisana je novčana kazna u iznosu od 500 kuna.

12. Propisuje li zakon izgled kacige koja se mora nositi tijekom vožnje na mopedu ili biciklu?

Odredbom članka 114. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano da vozač motocikla ili mopeda, te vozač lakog četverocikla bez zaštitne kabine i četverocikla bez zaštitne kabine, kao i osobe koje se prevoze na tim vozilima, moraju tijekom vožnje na cesti na glavi nositi propisanu, homologiranu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu. Za nepoštivanje spomenute odredbe propisana je novčana kazna u iznosu od 1000,00 kuna.

Istom odredbom je propisano da zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje na cesti, na glavi moraju nositi i vozači bicikla mlađi od 16 godina, a za nepoštivanje spomenute odredbe propisana je novčana kazna u iznosu od 300 kuna.

Napominjemo da zaštitne kacige za vozače i suvozače mopeda i motocikala moraju biti homologirane sukladno Naredbi o homologaciji zaštitnih kaciga i njihovih vidnika za vozače i suvozače motocikala i mopeda („Narodne novine“ broj 58/00.).

13. Što čini obveznu auto opremu?

Sukladno članku 236. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama („Narodne novine“ broj 85/16, 24/17), člankom 94. stavkom 1. propisano je da vozila M,N,O, osim prikolica s jednom osovinom, autobusa za gradski promet i vozila namijenjenih za komunalne usluge, moraju imati rezervni kotač. Rezervni kotač ne moraju imati vozila iz stavka 1. ovoga članka, ako su pneumatici ili naplatci opremljeni sigurnosnim sustavom za sigurnu vožnju s ispuhanim pneumatikom ili ako vozilo posjeduje odgovarajuće sredstvo za privremeno osposobljavanje ispuhanog pneumatika (npr. sprej ili pjena u boci pod tlakom itd.). Rezervni kotač vučnog vozila može se nalaziti na priključnom vozilu.

Člankom 95. navedenog Pravilnika je propisano da vozila kategorije M i N moraju biti opremljena vatrogasnim aparatom punjenim prahom ABC, i to:

– osobni automobili za obavljanje autotaksi prijevoza – jedan vatrogasni aparat od 2 kg,

– osobni automobili u vlasništvu ili na korištenju na temelju ugovora o zakupu odnosno leasingu pravnih osoba, obrtnika, tijela državne uprave i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave koji služe prijevozu za vlastite potrebe – jedan vatrogasni aparat od 1 kg,

– teretni automobili kategorije N1 – jedan vatrogasni aparat od 2 kg,

– autobusi kategorije M2 i M3, razreda I – jedan vatrogasni aparat od 3 kg,

– autobusi kategorije M2 i M3, razreda II, razreda III, razreda A ili razreda B – jedan vatrogasni aparat od 6 kg,

– teretni automobili kategorije N2 i N3 – jedan vatrogasni aparat od 6 kg,

– teretni automobili kategorije N2 i N3 koji sudjeluju u skupu vozila s priključnim vozilima kategorija O3   i O4 – dva vatrogasna aparata od 6 kg.

Člankom 96. stavkom 1. navedenog Pravilnika je propisanoda vozila kategorije M i N moraju imati znak za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste („sigurnosni trokut“), kojim se vozač po potrebi može koristiti. Znak mora biti sukladan Pravilniku ECE R 27. Dva znaka iz stavka 1. ovoga članka moraju imati teretni automobil i autobus (ako vuku priključno vozilo) i motorno vozilo koje se nalazi na začelju kolone (ako se motorna vozila kreću u organiziranoj koloni).

Člankom 97. stavkom 1. navedenog Pravilnika je propisanoda vozila kategorije M i N moraju imati jednu kutiju prve pomoći, a autobusi s više od 25 sjedećih mjesta dvije kutije.Vozila kategorije M i N iz stavka 1. ovoga članka, koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj, moraju biti opremljena s kutijom prve pomoći u skladu s hrvatskom normom HRN 1112, osim vozila koja se uvoze i imaju serijski ugrađenu kutiju prve pomoći u skladu s normom matične zemlje.

Člankom 98. stavkom 1. navedenog Pravilnika je propisanodavozila kategorije M, N i O čija najveća dopuštena masa prelazi 5 t moraju imati dvije klinaste podloške koje vozač po potrebi može upotrijebiti. Stavkom 2. Navedenog članka je propisano daautobus mora biti opremljen s dovoljnim brojem čekića za razbijanje stakla koji su pravilno raspoređeni tako da se u slučaju opasnosti mogu upotrijebiti.

Člankom 99. stavkom 1. navedenog Pravilnika je propisanodavozilakategorije M, N i O, osim autobusa razreda I i razreda II za gradski promet, moraju imati rezervne žarulje za najmanje pola rasvjetnih mjesta na vozilu.Vozila koja su opremljena svjetlosnim tijelima bez žarne niti (ksenon, neon, LED i sl.), ne moraju imati rezervne žarulje.

Člankom 100. istog Pravilnika je propisano da vozilakategorije M i N moraju biti opremljena reflektirajućim prslukom, koji je vozač dužan koristiti na cesti kada obavlja neke radnje uz vozilo.

Vezano za propisanu opremu u vozilu, sukladno odredbi članka 236. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbama stavka 1. i 2. istog članka. Isto tako, sukladno odredbi stavaka 6. istog članka novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi, u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Na dan 20. svibnja 2018. godine mijenjaju se odredbe članka 236. navedenog zakona te iste glase:

(1) Vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

(2) Ovlašćuje se ministar nadležan za poslove prometa da u suglasnosti s ministrom nadležnim za unutarnje poslove donese propise o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koje moraju imati vozila i o uvjetima kojima moraju udovoljavati uređaji i oprema vozila u prometu na cestama.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao opasni.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi, u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ako postupi suprotno odredbi stavka 1.ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi, u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ako postupi suprotno odredbi stavka 1. ovog članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao opasni.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

(8) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao opasni.

14. Koja su pravila u vezi s prijevozom tereta na motornom vozilu?

Spomenuta „pravila“ su propisana u 28. poglavlju Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), pod nazivom „TERET NA VOZILU“, u člancima kako slijedi:

Članak 154.

(1)Vozilo u prometu na cesti ne smije se opteretiti iznad najveće dopuštene mase ili dopuštenog osovinskog opterećenja, utvrđenih posebnim propisom ili preko najveće dopuštene mase, kao niti preko dopuštenoga osovinskog opterećenja upisanog u prometnu dozvolu ili preko mogućnosti koje dopuštaju osobine ceste utvrđene prometnim znakom.

(2)Teret na vozilu mora biti tako raspoređen i prema potrebi pričvršćen i pokriven da:

1) ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne nanosi štetu cesti i objektima na cesti,

2)ne umanjuje stabilnost vozila i ne otežava upravljanje vozilom,

3)ne smanjuje vozaču preglednost nad cestom,

4)ne stvara suvišnu buku i da se ne rasipa po cesti,

5)ne zaklanja svjetlosne i svjetlosno-signalne uređaje na vozilu, registarske pločice i druge propisane oznake na vozilu.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka dopušteno je odstupanje do 3% najveće dopuštene mase i dopuštenog osovinskog opterećenja utvrđenih posebnim propisom, odnosno preko najveće dopuštene mase i dopuštenog osovinskog  opterećenja upisanih u prometnu dozvolu, odnosno preko mogućnosti koje dopuštaju osobine ceste utvrđene prometnim znakom, uz uvjet da, zbog karakteristika tereta i drugih opravdanih okolnosti, na mjestu utovara nije bilo moguće utvrditi točnu masu tereta.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

(5)Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako postupi suprotno odredbama ovoga članka. 

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

Navedeni članak 154. je na snazi do 19. svibnja 2018. godine, a od 20. svibnja 2018. godine na snagu nastupa izmjena predmetnog članka sukladno propisanom u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 108/17 ), kako slijedi:

Članak 154.

 (1) Vozilo u prometu na cesti mora udovoljavati uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja utvrđenih posebnim propisom. Vozilo u prometu na cesti ne smije se opteretiti iznad najveće dopuštene mase ili dopuštenog osovinskog opterećenja upisanog u prometnu dozvolu ili preko mogućnosti koje dopuštaju osobine ceste utvrđene prometnim znakom.

(2) Teret na vozilu mora biti raspoređen i, prema potrebi, osiguran, pričvršćen i pokriven tako da:

1) ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne nanosi štetu cesti i objektima na cesti,

2) ne umanjuje stabilnost vozila i ne otežava upravljanje vozilom,

3) ne smanjuje vozaču preglednost nad cestom,

4) ne stvara suvišnu buku i da se ne rasipa po cesti,

5) ne zaklanja svjetlosne i svjetlosno-signalne uređaje na vozilu, registarske pločice i druge propisane oznake na vozilu.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka dopušteno je odstupanje do 3 % najveće dopuštene mase i dopuštenog osovinskog opterećenja utvrđenih posebnim propisom, odnosno preko najveće dopuštene mase i dopuštenog osovinskog opterećenja upisanih u prometnu dozvolu, odnosno preko mogućnosti koje dopuštaju osobine ceste utvrđene prometnim znakom, uz uvjet da, zbog karakteristika tereta i drugih opravdanih okolnosti, na mjestu utovara nije bilo moguće utvrditi točnu masu tereta.

(4) Vozila koja zajedno s teretom ne udovoljavaju propisanim uvjetima glede dimenzija, odnosno čija ukupna masa i osovinsko opterećenje premašuje propisanu najveću dopuštenu masu i dozvoljena osovinska opterećenja mogu sudjelovati u prometu na cesti ako imaju posebnu dozvolu za taj prijevoz.

(5) Operativne poslove mjerenja, odnosno kontrolu osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama obavljaju stručno osposobljeni zaposlenici Hrvatskih cesta, policijski službenici, inspektori cestovnog prometa i inspektori cesta, odnosno ovlašteni carinski službenici u okviru obavljanja poslova carinskog nadzora.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbama ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbama ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao opasni ili ako nema posebnu dozvolu za prijevoz ili prijevoz obavlja suprotno dopuštenju iz dozvole.

(8) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi, u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ako postupi suprotno odredbama ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

(9) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi, u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ako postupi suprotno odredbama ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao opasni ili ako nema posebnu dozvolu za prijevoz ili prijevoz obavlja suprotno dopuštenju iz dozvole.

(10) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

(11) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao opasni ili ako nema posebnu dozvolu za prijevoz ili prijevoz obavlja suprotno dopuštenju iz dozvole.

Članak 155.

(1)Teret na vozilu ne smije premašiti najudaljeniju točku na prednjoj strani vozila više od jedan metar.

(2)Teret koji se prevozi na vozilu i priključnom vozilu može premašiti najudaljeniju točku na stražnjoj strani vozila najviše za jednu šestinu svoje duljine koja je kao kontinuirani teret oslonjena na tovarni prostor.

(3)Ako se vozilom prevozi teret u kombinaciji koja se sastoji od vučnog vozila i jednoosovinske prikolice, pod duljinom vozila razumijeva se ukupna duljina vučnog vozila i jednoosovinske prikolice.

(4)Ako teret na vozilu premašuje više od jednog metra najudaljenije točke na stražnjoj strani vozila, najizbočenija točka tereta mora biti označena crvenom tkaninom.

(5)Najizbočenija točka tereta koji se prevozi teretnim motornim ili priključnim vozilom mora u slučaju iz stavka 4. ovoga članka biti označena pločom. Ta je ploča kvadratnog oblika, dimenzija 50x50 cm, obojena naizmjeničnim kosim trakama reflektirajuće narančaste i bijele boje i postavljena okomito na uzdužnu os vozila.

(6)Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

(7)Za prekršaj iz ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 

(8)Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

Članak 156.

(1)Noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, najizbočenija točka na teretu koji se prevozi vozilom mora biti označena:

1)u slučaju iz članka 155. stavka 4. ovoga Zakona - svjetlom i reflektirajućom tvari crvene boje,

2)kad teret na motornom ili na priključnom vozilu bočno premašuje više od 20 cm vanjski rub prednjega ili stražnjeg svjetla za označavanje vozila - svjetlom i katadiopterom koji s prednje strane daju bijelo svjetlo, a sa stražnje strane crveno svjetlo.

(2)Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj  pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

(3)Za prekršaj iz ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 

(4)Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

Članak 157.

(1)Na biciklu, mopedu i motociklu ne smije se prevoziti predmete šire od 50 cm sa svake strane vozila.

(2)Na prikolici bicikla i mopeda ne smije se prevoziti predmete šire od 80 cm.

(3)Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač bicikla, mopeda ili motocikla ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

15. Što se podrazumijeva pod dnevnim svjetlima na automobilu? 

Članak 102.stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano da na motornim vozilima za vrijeme vožnje danju moraju biti upaljena dnevna ili kratka svjetla, u razdoblju zimskog računanja vremena.

Sukladno Pravilniku otehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ("Narodne novine", broj 85/16 i 24/17), uređajima za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na motornim i priključnim vozilimasmatra se svjetlo za vožnju po danu (dnevno svjetlo).Dnevno svjetlo kao uređaj za označavanje vozila, za osvjetljavanje ceste i svjetlosnu signalizaciju, smije emitirati svjetlost bijele boje.Glavna se svjetla moraju upaliti samostalno kada se upali vozilo, osim u slučaju kada je vozilo opremljeno dnevnim svjetlima odnosno dnevna svjetla mogu biti upaljena samo kada su ugašena kratka i duga glavna svjetla.

16. Tko sve smije koristiti plava rotacijska svjetla i pod kojim uvjetima?

U 27. poglavlju Zakona o sigurnosti prometa na cestama(„Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), propisane su odredbe u vezi vozila s pravom prednosti prolaska. Člankom 153. stavkom 1. je propisano da se uređaji za davanje posebnih svjetlosnih i zvučnih znakova smiju se ugrađivati i upotrebljavati samo na vozilima kojima pripadnici policije obavljaju pratnju (članak 148. stavak 1.) te na vozilima s pravom prednosti prolaska iz članka 149. stavka 1. i 3. i članka 151. ovoga Zakona.

Sukladno Pravilniku otehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ("Narodne novine", broj 85/16 i 24/17),plavo rotacijsko i/ili treptavo svjetlo ili svjetla mogu biti postavljena na vozilima s pravom prednosti prolaska propisana zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama.

Člankom 149. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da su vozila s pravom prednosti prolaska vozila službe hitne pomoći, vozila sanitetskog prijevoza ,vatrogasne službe, civilne zaštite, unutarnjih poslova, vojne policije i carine, kada posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne znakove, a člankom 151. istog Zakona propisano je da su vozila s pravom prednosti prolaska osobni automobili kojima se koriste suci i državni odvjetnici za obavljanje očevida povodom kaznenih djela,  službena vozila ovlaštenih službenika središnjeg tijela državne uprave nadležne za zaštitu i spašavanje, službena vozila inspektora cestovnog prometa, vozila Kriznog stožera ministarstva nadležnog za zdravstvo, vozila Gorske službe spašavanja, vozila mobilne jedinice veterinarske inspekcije te vozila ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa kojima se prevoze uhićene ili osuđene osobe i vozila hitne medicinske intervencije u razminiranju,kad posebnim uređajima daju svjetlosne i zvučne znakove.

17. Mogu li se bočna stakla na automobilu dodatno zatamnjivati?

Odredbom članka 56. stavka 1.Pravilnika otehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ("Narodne novine", broj 85/16 i 24/17) je propisano da se vjetrobran i bočna stakla u ravnini vozača ne smiju dodatno zatamnjivati, a stavkom 2. istog članka je propisano da se odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje na vozila policije. Isto tako, člankom 125. stavkom 1. navedenog Pravilnika je propisano da se vjetrobran i bočna stakla u ravnini vozača ne smiju dodatno zatamnjivati, a stavkom 2. istog članka je propisano da seiznimno od stavka 1. istog članka, vjetrobran i bočna stakla mogu zatamniti ako su ugrađeni ispod vidokruga vozača.

S obzirom da se, sukladno članku 55. vjetrobran i vanjska prozorska stakla kabine i karoserijesmatraju uređajima koji omogućuju normalnu vidljivost u prometu na cesti, na vozače koji u prometu na cesti upravljaju vozilom koje nema ispravne propisane uređaje, odnosi se odredba članka 236. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisana novčana kazna od 700,00 kuna.

18. Što sve spada u zimsku opremu?

Zimska oprema je propisana odredbom članka 104.Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama("Narodne novine", broj 85/16 i 24/17).

Stavkom 1. istog članka je propisano da se zimskom opremom motornih vozila kategorije M i N, čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,5 t sukladno istom Pravilniku, smatraju zimski pneumatici (M+S) na svim kotačima ili ljetni pneumatici s najmanjom dubinom profila od 4 mm i s lancima za snijeg koji se postavljaju na pogonske kotače.

Stavkom 2. istog članka je propisano da se zimskom opremom autobusa sukladno navedenom Pravilniku, smatraju lanci ili zimski pneumatici (M+S) postavljeni na pogonske kotače, a autobusi i teretna vozila koja ne mogu postaviti lance na pogonske kotače moraju imati zimske pneumatike (M+S) na pogonskim kotačima.

Člankom 72. spomenutog Pravilnika propisane su karakteristike koje moraju zadovoljavati pneumatici koji se postavljaju na određena vozila.

U vezi zimske opreme potrebno je napomenuti da je člankom 193. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), propisano slijedeće:

(1) Zimski uvjeti na cesti su takvi uvjeti kada je kolnik prekriven snijegom ili kada je na kolniku poledica.

(2) Za vrijeme zimskih uvjeta na cestama zabranjuje se promet motornim vozilima koja nemaju propisanu zimsku opremu i teretnim automobilima s priključnim vozilom. Vozač motornog vozila dužan je, prije uključivanja u promet, očistiti zaleđena vjetrobranska stakla i snijeg na vozilu.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ministar nadležan za poslove prometa može u određeno vrijeme i na određenoj cesti ili dijelu ceste propisati obvezno posjedovanje zimske opreme, za pojedine vrste i kategorije vozila, bez obzira postoje li na tim cestama zimski uvjeti.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se pravna ili fizička osoba obrtnik ako naredi ili dopusti da se u prometu na cestama koristi vozilo koje nema propisanu zimsku opremu ili teretni automobil s priključnim vozilom.

(5) Za prekršaj iz ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako upravlja vozilom suprotno odredbama ovoga članka.

19. Postoji li tolerancija brzine zbog pogreške uređaja za mjerenje brzine i koje su kazne za prebrzu vožnju?

Sigurnosna razlika, prema Pravilniku o mjeriteljskim zahtjevima za mjerila brzine vozila u cestovnom prometu („Narodne novine“ brojevi 38/01, 43/01 i 19/02), definirana je kao vrijednost brzine izražene u km/h ili postotak koja se mora odbiti od izmjerene vrijednosti brzine kako bi se učinio ispravak zbog pogreške mjerila brzine, odnosno, mjerne metode. Sigurnosna razlika kod mjerenja brzine vozila za brzine do 100 km/h iznosi 10 km/h, a za brzine veće od 100 km/h iznosi 10 posto izmjerene brzine.

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), propisane su sljedeće kazne za prekoračenje brzine kretanja:

U naselju:

  • za prekoračenje veće od 50 km/h od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, izreći će se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju do 24 mjeseca i po pravomoćnosti prekršajnopravne sankcije u evidenciju vozača upisat će se tri negativna prekršajna boda
  • za prekoračenje veće od 30 do 50 km/h od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna i po pravomoćnosti prekršajnopravne sankcije u evidenciju vozača upisat će se dva negativna prekršajna boda
  • za prekoračenje veće od 20 do 30 km/h od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna i po pravomoćnosti prekršajnopravne sankcije u evidenciju vozača upisat će se jedan negativni prekršajni bod
  • za prekoračenje veće od 10 do 20 km/h od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna
  • za prekoračenje do 10 km/h na sat više od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna. 

Izvan naselja:

  •  za prekoračenje brzine veće od 50 km/h od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, izreći će se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju do 24 mjeseca i po pravomoćnosti prekršajnopravne sankcije u evidenciju vozača upisat će se tri negativna prekršajna boda
  • za prekoračenje brzine veće od 30 do 50 km/h od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna
  • za prekoračenje brzine veće od 10 do 30 km/h od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine propisana je novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna.

20. Jesu li radari neodgovarajuća mjerila brzine pri temperaturama nižim od 0 stupnjeva Celzijevih?

Policija u obavljanju poslova nadzora brzine kretanja vozila koristi više uređaja koji su prema tvorničkim specifikacijama namijenjeni za rad u uvjetima kako slijedi:

1. Gatso RS-GS11                                                                                       -25°Cdo + 60°C

2. Famashot III                                                                                             -10°Cdo +50°C

3. Prolaser III                                                                                               -30°C to +60°C

4. Starlaser/Traffipatrol                                                                                -10°Cdo +50°C

5. Famalaser III                                                                                             -5 °C do +45°C

6. LTI 20.20-                                                                                                 -30°C do +60°C

7. Gatso DRCS                                                                                             -20°Cdo +60°C

8. BINAR                                                                                                        -20° do +50°С

9. TraffiVision                                                                                                -10ºC do + 50ºC

10. Multanova 6F                                                                                           -10°C do + 50°C

21. Je li dopušteno u vozilo ugraditi radar - detektor?

Člankom 283. stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017)je propisano da se u motornom vozilu ne smiju koristiti niti ugrađivati uređaji ili naprave koje imaju za cilj ometanje ili otkrivanje uređaja koje koriste ovlaštene osobe za nadzor prometa na cestama. Ukoliko policijski službenik nađe na vozilu ili u vozilu takav uređaj ili napravu naredit će vozaču da ga ukloni, a ukoliko vozač to odbije, uređaj ili naprava će se ukloniti o trošku vozača.

Stavkom 5. istog članka je propisano da će se za predmetni prekršaj vozač kazniti novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna.

 22. Na koji je način prema zakonu dozvoljeno prevoziti djecu u motornim vozilima?

 U 29. poglavlju Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), od članka 158. do članka  173.  opisuje se prijevoz osoba vozilima.

Odredbe koje se posebno odnose na prijevoz djece propisane sučlankom 163. stavkom 4.kojim je određeno da vozač motornog vozila za prijevoz osoba koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i vozila za prijevoz tereta u kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi ne smije u takvim motornim vozilima prevoziti djecu nižu od 150 centimetara ako nisu smještena u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu i suprotno načinu koji je odredio proizvođač posebne sigurnosne sjedalice.

Stavkom 5. istog članka je propisano da vozač motornog vozila koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i u kojem su ugrađeni sigurnosni pojasevi smije na sjedalima koja nisu prednja prevoziti djecu nižu od 150 cm, a visoku barem 135 cm, koja nisu smještena u sigurnosnoj sjedalici/postolju, ukoliko su ona pravilno vezana sigurnosnim pojasom za odrasle osobe, a stavkom 6. je propisano da vozač motornog vozila za prijevoz osoba koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i vozila za prijevoz tereta u koja nisu ugrađeni sigurnosni pojasevi ne smije u takvim vozilima prevoziti djecu mlađu od tri godine, a djeca stara tri godine i više, a niža od 150 cm ne smiju se smjestiti na prednje sjedalo.

Stavkom 7. navedenog članka je propisano da vozač motornog vozila ne smije prevoziti dijete smješteno u sigurnosnoj sjedalici okrenutoj suprotno od smjera vožnje na putničkom sjedalu zaštićenom prednjim zračnim jastukom, ako zračni jastuk nije deaktiviran, čak i u slučajevima kada se zračni jastuk automatski isključuje.

Isto tako, člankom 161. stavkom 4. je propisano da se dijete mlađe od 12 godina ne smije prevoziti na mopedu i motociklu.

Za kršenje navedenih zakonskih odredbi propisana je novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna.

 23. Postoje li neka pravila na koji način trudnice trebaju koristiti sigurnosni pojas za vrijeme vožnje automobilom?

Sukladno članku 163. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nn, vozači i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Trudnice nisu predviđene kao iznimka no stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno od odredbe stavka 1., sigurnosni pojas ne moraju koristiti osobe koje imaju uvjerenje da iz zdravstvenih razloga ne mogu koristiti pojas.

U slučaju sumnje na možebitno štetno djelovanje pojasa na zdravlje osobe, pa tako i trudnice, potrebno se konzultirati s liječnikom.

 24. Mora li se na automobilu istaknuti naljepnicu koja označava važenje tehničkog pregleda?

Odredbama članka 256. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nn je propisano da se rok važenja redovitog tehničkog pregleda označava posebnim znakom (naljepnicom) koja se postavlja na prednjoj strani motornog vozila, odnosno na stražnjoj strani priključnog vozila.

Temeljem članka 22. Pravilnika o tehničkim pregledima vozila (NN 148/08., 36/10, 52/13, 111/14, 122/14), nadzornik tehničke ispravnosti vozila dužan je nakon obavljanja tehničkog pregleda na kojem je vozilo ispravno, skinuti s vozila staru i postaviti novu naljepnicu. Naljepnica se postavlja na vjetrobransko staklo s unutarnje strane u gornji desni kut, a ako zbog veličine vozila to nije moguće onda u donji desni kut. Kod motornih vozila bez vjetrobrana naljepnica se postavlja na prednjom desnom kraju vozila, a kod priključnih vozila na stražnjem kraju vozila, pokraj registracijske pločice.

Novčanom kaznom od 300 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako nema istaknutu naljepnicu s označenim rokom valjanosti tehničkog pregleda.

25. Što građanin može napraviti ukoliko "naiđe" na vozilo koje pretjerano ispušta ispušne plinove i time ga ometa u vožnji?

Člankom 236. Stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nn je propisano da vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

Člankom 83. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama („Narodne novine“ broj 85/16, 24/17), je propisano što (emisije ispušnih plinova) i pod kojim uvjetima motori s unutarnjim izgaranjem na vozilima kategorija M i N, ne smiju ispuštati u atmosferu.

U vezi navedenog, građanin koji primijeti vozilo u prometu na cesti za koje sumnja da ne zadovoljava propisane standarde po pitanju emisije ispušnih plinova,  može zabilježiti registracijsku oznaku i marku navedenog vozila te isto prijaviti u najbližoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji.

26. Kolike su kazne ako vozač za vrijeme vožnje ne koristi pomagala upisana u vozačkoj dozvoli?

Člankom 196. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano da se vozač dužan za vrijeme upravljanja motornim vozilom i tramvajem koristiti pomagalima koja su upisana u vozačku dozvolu. Stavkom 6. istog članka je za navedeni prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna.

27. Znak pristupačnosti?

Člankom 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano sudjelovanje osoba s invaliditetom u prometu, a isti glasi:

(1) Osobe sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenje donjih ekstremiteta 60 ili više posto, mogu propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevoze.

(2) Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom.

(3) Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge, a izgled znaka, uvjete za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvarivati, propisuje ministar nadležan za zdravstvo u suglasnosti s ministrom nadležnim za poslove prometa.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda znak pristupačnosti osobi koja za to ne ispunjava uvjete iz ovoga članka.

(5) Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja svoj znak pristupačnosti ustupi drugoj osobi na korištenje ili koja ga koristi suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.

(7) Osobi koja bude dva ili više puta pravomoćno kažnjena za prekršaj iz stavka 6.ovoga članka, privremeno će se oduzeti znak pristupačnosti na rok od dvije godine.

Izgled znakapristupačnosti, uvjeti za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvariti, propisana suPravilnikom o znaku pristupačnosti(„Narodne novine“, broj: 78/08, 87/14). Uz Pravilnik su dodani prilozi iz kojih je razvidan izgled znaka.

 

 

PRILOG I.

 

 

 

 

PRILOG II.

 

 

 

28. Je li propisan oblik nacionalne oznake na motornom vozilu za prelazak državne granice?

Člankom 18. stavkom 1.  Pravilnika o registraciji i označavanju vozila („Narodne novine“ brojevi 130/17), propisano je da su registarske pločice za vozila izrađene od metala, presvučene reflektirajućom folijom, bijele su boje na kojima je crnim slovima otisnuta oznaka registracijskog područja i registarski broj vozila. Na krajnjoj lijevoj strani registarske pločice otisnuta je razlikovna oznaka Republike Hrvatske, a između oznake registracijskog područja i registarskog broja otisnut je grb Republike Hrvatske.

Odredbom članka 20. stavka 1. istog pravilnika je propisano da je razlikovna oznaka Republike Hrvatske na vozilu u međunarodnom prometu bijele boje, elipsastog oblika čija je velika os duljine 175 mm, a mala os duljine 115 mm, na kojem su otisnuta slova »HR« crne boje, visine 80 mm, dok je širina trupa slova 10 mm. Stavkom 2. istog članka je propisano da se, iznimno od navedene odredbe, u prometu unutar Europske unije priznaje i razlikovna oznaka Republike Hrvatske na registarskim pločicama.

29. Otkad počinje teći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom?

Odredbom članka 297. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nn je propisano da se izvršenje pravomoćno izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom provodi upisom u evidenciju o izdanim vozačkim dozvolama. Zaštitna mjera počinje teći sljedećim danom od dana obavijesti vozaču o početku primjene mjere.

30. Tko određuje krivnju za prometnu nesreću?

Određivanje odgovornosti za izazivanje prometnih nesreća u nadležnosti je tijela koje vodi postupak. U slučajevima kada je riječ o kaznenoj odgovornosti sudionika, o odgovornosti za uzrokovanje prometne nesreće odlučuje nadležni Općinski, odnosno Županijski sud, a u slučajevima kada se s obzirom na posljedice prometne nesreće, radi o prekršajnoj odgovornosti sudionika prometne nesreće, postupak vodi nadležni Prekršajni sud i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Isto tako, u određenim slučajevima o odgovornosti može odlučiti i nadležno tijelo državne uprave, odnosno policija, kada okolnosti događanja prometne nesreće omogućuju primjenu zakonom propisanih uvjeta za naplatu novčane kazne na mjestu događaja ili kada su ostvareni zakonom propisani uvjeti za uručenje prekršajnog naloga i kada počinitelj na nalog ne uloži prigovor već u zakonom propisanom roku plati novčani iznos određen prekršajnim nalogom.

 31. Koju ulogu imaju negativni prekršajni bodovi kao mjera sigurnosti prometa na cestama i kako se može saznati koliko osoba ima negativnih bodova?

 Sustav kaznenih bodova uveden je 1996. godine Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (u primjeni od 1. kolovoza 1996. godine), propisan u primjeni posebnih mjera prema sudionicima u prometu, a koristeći pozitivna iskustva drugih zemalja, posebice propise Italije, Njemačke, Grčke, Francuske, Kanade, većine država SAD, te preporuke Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, kao i Svjetske organizacije za preventivu u cestovnom prometu (PRI) i prijedloge Vijeća Europe u vezi navedene problematike.

Člankom 79. stavkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17) je propisano da se pravna posljedica osude koja se sastoji u stjecanju negativnih prekršajnih bodova propisuje zakonom, a člankom 80. stavkom 1. istog Zakona je propisano da se negativni prekršajni bodovi kao pravna posljedica osude mogu propisati za počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za osobito teške prekršaje.

 Nastavno na navedeno, potrebno je napomenuti da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 108/17 ), koji je stupio na snagu 16. studenoga 2017. godine izmijenjen članak 286., a odredba istog je stupila na snagu 1. siječnja 2018. godine i ista glasi:

(1) Pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

(2) Negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

(3) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(4) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(5) Nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavka 3. i 4. ovoga članka brišu se iz evidencije.

(6) Osoba iz stavka 3. i 4. ovoga članka može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavka 3. i 4. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

(7) Osoba iz stavka 5. i 6. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz članka 3. i 4. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

(8) Protiv rješenja iz stavka 3. i 4. ovoga članka ne može se podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Isto tako, u vezi navedenog potrebno je napomenuti da je člankom 287. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017) propisano slijedeće:

(1) Vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuje jedan negativan prekršajni bod ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz članka 49. stavka 3., članka 53. stavka 5., članka 133. stavka 3., članka 134. stavka 5., članka 142. stavka 5., članka 181. stavka 7., članka 198. stavka 2., članka 199. stavka 6. ovoga Zakona.

(2)Vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuju dva negativna prekršajna boda ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz članka 49. stavka 4., članka 53. stavka 4., članka 59. stavka 5., članka 67. stavka 5., članka 70. stavka 3., članka 72. stavka 2., članka 74. stavka 2., članka 137. stavka 2., članka 176. stavka 5. i članka 199. stavka 7. ovoga Zakona.

(3) Vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuju tri negativna prekršajna boda ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz članka 32. stavka 4., članka 49. stavka 5., članka 53. stavka 3., članka 54. stavka 2., članka 57. stavka 7., članka 175. stavka 3, članka 181. stavka 8., članka 199. stavaka 8. i 9., članka 216. stavka 3., članka 282. stavka 9. i članka 289. stavka 4. ovoga Zakona.

O izrečenim zaštitnim mjerama, negativnim prekršajnim bodovima, mjerama upozorenja, prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te o vozačima vozila i vozilima ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju. Podaci o prekršajima i njihovim počiniteljima vode se na Informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i čuvaju se najmanje 10 godina. Podaci o prometnim nesrećama i drugim događajima u prometu na cestama vode se na Informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i čuvaju se najmanje 15 godina.

Osoba čiji se podaci nalaze u zbircikoja se vodi na informacijskom sustavu Ministarstva ima, sukladno posebnom zakonu, pravo uvida, ispisa i ispravka osobnih podataka sadržanih u zbirci osobnih podataka, a koja se na njega odnose, sukladno odredbi članka 28. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj: 76/09, 92/14), odnosno sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj: 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12.

Slijedom navedenog, građani se o negativnim prekršajnim bodovima mogu informirati osobno u nadležnoj policijskoj postaji ili pisanim putem, koristeći upute objavljene na WEB stranici Ravnateljstva policije pod naslovom „Zaštita osobnih podataka“.

 32. S koliko se godina može upisati u autoškolu i razlikuje li se dobna granica s obzirom na kategorije vozila?

Sukladno odredbama članka 204. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), osoba može pristupiti osposobljavanju za vozača vozila određene kategorije najranije šest mjeseci prije nego što navrši godine propisane za izdavanje vozačke dozvole za upravljanje vozilom određene kategorije.

Odredbom članka 208. citiranog Zakona je propisano da vozački ispit može polagati samo kandidat za vozača koji je završio osposobljavanje po propisanom programu i ako je navršio broj godina potrebnih za izdavanje vozačke dozvole za kategoriju za koju se osposobio. Polaganje vozačkog ispita prijavljuje se ovlaštenoj stručnoj organizaciji, koju na temelju javnog natječaja, ovlasti ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, sukladno članku 206. istog Zakona.

Odredbom članka 217. propisane su kategorije vozila i minimalna starosna dob za pojedine kategorije, a isti glasi:

(1) Vozačka dozvola izdaje se za upravljanje vozilima koja su svrstana u AM, A1, A2, A, B, BE, C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D, DE, F, G i H kategorije gdje u:

1) AM, spadaju mopedi i laki četverocikli;

– minimalna starosna dob za kategoriju AM je 15 godina.

2) A1, spadaju – motocikli sa ili bez bočne prikolice, radnog obujma motora do 125 cm3 i snage motora od najviše 11 kW i odnosom snage i mase koji ne prelazi 0,1 kW/kg;

– motorna vozila na tri kotača čija snaga nije veća od 15 kW,

– minimalna starosna dob za kategoriju A1 je 16 godina.

3) A2, spadaju – motocikli sa ili bez bočne prikolice, čija snaga ne prelazi 35 kW i čiji omjer snaga/masa ne prelazi 0,2 kW/kg, a ne potječu od vozila čija je snaga dvostruko veća i više;

– minimalna starosna dob za kategoriju A2 je 18 godina.

4) A, spadaju – motocikli sa ili bez bočne prikolice;

– motorna vozila na tri kotača čija je snaga veća od 15 kW,

– minimalna starosna dob za kategoriju A je 24 godine, odnosno 20 godina ukoliko vozač ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilom A2 kategorije najmanje dvije godine,

– minimalna starosna dob za vozilo na tri kotača A kategorije je 21 godina.

5) B, spadaju motorna vozila, osim vozila AM, A1, A2, A, F i G kategorije čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg i koja su dizajnirana i konstruirana za prijevoz ne više od 8 putnika, ne računajući sjedalo za vozača; motorna vozila ove kategorije mogu biti u kombinaciji s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa ne prelazi 750 kg. Ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju vozila o kojima je riječ, motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija je najveća dopuštena masa veća od 750 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa ove kombinacije vozila nije veća od 4 250 kg. U slučaju da je najveća dopuštena masa takve kombinacije vozila veća od 3 500 kg, takvom kombinacijom vozač može upravljati samo nakon što je položio vozački ispit za tu kombinaciju vozila iz nastavnog predmeta Upravljanje vozilom.;

– minimalna starosna dob za kategoriju B je 18 godina.

6) BE, ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i priključnog vozila, pri čemu najveća dopuštena masa priključnog vozila nije veća od 3 500 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju BE je 18 godina.

7) C1, spadaju motorna vozila osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg, ali nije veća od 7 500 kg i koja su projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača; motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju C1 je 18 godina.

8) C1E, ne dovodeći u pitanje odredbe o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada – kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije C1 i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12 000 kg;

– ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada – kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 3 500 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12 000 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju C1E je 18 godina.

9) C, spadaju motorna vozila, osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa veća od 3.500 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju C je 21 godina.

10) CE, spada kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije C i priključnog vozila čija najveća dopuštena masa iznosi više od 750 kg;

– minimalna starosna dob za kategorije CE je 21 godina.

11) D1, spadaju motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz najviše 16 putnika uz vozača i čija maksimalna duljina nije veća od 8 m; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju D1 je 21 godina.

12) D1E, ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije D1 i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju D1E je 21 godina.

13) D, spadaju motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz više od osam putnika uz vozača; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju D je 24 godine.

14) DE, ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije D i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg;

– minimalna starosna dob za kategoriju DE je 24 godine.

15) F, spadaju traktori sa ili bez prikolice;

– minimalna starosna dob za kategoriju F je 16 godina.

16) G, spadaju radni strojevi;

– minimalna starosna dob za kategoriju G je 16 godina.

17) H, spadaju tramvaji;

– minimalna starosna dob za kategoriju H je 21 godina.

(2) Iznimno od stavka 1. točke 9. i 10. ovoga članka, minimalna starosna dob za upravljanje vozilom C i CE kategorije je 18 godina, ukoliko vozač posjeduje početne kvalifikacije dobivene sukladno propisu kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu.

(3) Iznimno od stavka 1. točke 13. i 14. ovoga članka, minimalna starosna dob za upravljanje vozilom D i DE kategorije je 21 godina, ukoliko je vozač uspješno stekao ubrzanu početnu kvalifikaciju sukladno propisu kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu, i obavlja linijski prijevoz putnika do 50 km.

(4) Iznimno od stavka 1. točke 13. i 14. ovoga članka, minimalna starosna dob za upravljanje vozilom D i DE kategorije je 23 godine, ukoliko je vozač uspješno stekao ubrzanu početnu kvalifikaciju sukladno propisu kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu.

(5) Iznimno od stavka 1. točke 13. i 14. ovoga članka, minimalna starosna dob za upravljanje vozilom D i DE kategorije je 21 godina, ukoliko je vozač uspješno stekao početnu kvalifikaciju sukladno propisu kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu.

(6) Iznimno od stavka 1. točke 9. i 13. ovoga članka, minimalna starosna dob za upravljanje vozilima C kategorije je 18, a D kategorije 21. godinu, za vozila koja koristi policija, vatrogasna služba i za vozila koja provode ispitivanje na cesti u svrhu popravka i održavanja.

(7) Iznimno od odredbi stavka 1. točaka 9., 10. i 13. ovoga članka, minimalna starosna dob za upravljanje vozilima C i CE kategorije je 18 godina, a za upravljanje vozilima D kategorije 21 godina, za vozila koja koriste Oružane snage Republike Hrvatske.

(8) Vozačka dozvola iz stavka 6. ovoga članka je valjana samo na području Republike Hrvatske sve dok vozač ne navrši minimalnu starosnu dob navedenu u stavku 1. točki 9. i 13. ovoga članka.

33. Koja su prava i obveze tzv. mladih vozača?

Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 108/17 ), koji je stupio na snagu 16. studenoga 2017. godine nadopunjena je odredba članka 2. stavka 1. točke 69., koja glasi, „mladi vozač“ je vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. Istim Zakonom je izbrisan članak 221. te su timeukinute posebne zabrane i ograničenja koja se odnose na vozače koji pripadaju skupini mladih vozača.

Mladi vozači kao zasebna kategorija vozača se navode u odredbi članka 199. stavka 1. kojom je propisano da  vozač vozila C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D, DE i H, instruktor vožnje, mladi vozač, kao i vozač vozila B kategorije kada upravlja vozilom u profesionalne svrhe (taksisti, vozači hitne pomoći, vozači u tvrtkama i tijelima državne vlasti itd.), ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola.

Isto tako, mladi vozači kao zasebna kategorija vozača se navode u odredbi članka 286. stavku 3. kojim je propisano da će se  mladom vozaču koji u razdoblju od dvije godine prikupi devet negativnih prekršajnih bodova, rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

34. Gdje se polaže Program sigurne vožnje i što sadrži?

Odredbama članka 221. Zakona o sigurnosti prometa na cestama(„Narodne novine“, broj: 105/2004) bio je propisan Program sigurne vožnje, no spomenute odredbe su brisane iz članka 221. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj:67/2008).Važećim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017) nije propisan Program sigurne vožnje.

35. Svjetla na vozilu?

Sukladno odredbi članku 275. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), motorna i priključna vozila koja se serijski proizvode moraju biti homologirana (tipno odobrena) te se prije stavljanja na tržište i prve registracije trebaju podvrgnuti postupku provjere homologacije radi utvrđivanja zadovoljavaju li propisane zahtjeve o homologaciji. Zadovoljavanje propisanih zahtjeva potvrđuje se izjavom/potvrdom o sukladnosti koja je uvjet za stavljanje na tržište i prvu registraciju vozila, a člankom 276. stavkom 1. istog Zakona je propisano da motorna i priključna vozila koja se proizvode pojedinačno ili se proizvode u maloj seriji, prije prvog puštanja u promet moraju biti podvrgnuta postupku ispitivanja vozila zbog utvrđivanja tehničkih značajki vozila bitnih za sigurnost i ekološku podobnost vozila u prometu na cestama. Vozila na kojima se obavlja nadogradnja, pregradnja ili zamjena serijskog dijela ili uređaja neserijskim dijelom ili uređajem prije puštanja u promet, moraju biti podvrgnuta ispitivanju promijenjenih dijelova i uređaja i ostalih tehničkih značajki bitnih za sigurnost i ekološku podobnost vozila u prometu na cestama. Isto tako, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama,Glava 16., od 101. do 108. članka propisana je upotreba svjetala u prometu.

Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama („Narodne novine“, broj:85/16 i 24/17), Glava 3., od 24. do 46. članka, detaljno su propisani uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, a člankom 4. Stavkom 3. istog Pravilnika je propisano dauređaji i oprema koji se naknadno ugrađuju na vozilo (zamjena postojećih homologiranih dijelova) moraju zadovoljavati homologacijske i tehničke uvjete sukladno propisima koji su bili na snazi u trenutku odobravanja na vozilu predmetnog uređaja i opreme ili propisima koji su stupili na snagu nakon odobravanja. Uređaji i oprema koji se dodatno ugrađuju na vozilo moraju udovoljavati uvjetima iz ovoga Pravilnika, a stavkom 4. navedenog članka je propisanoda uređaji i oprema za koje u vrijeme odobravanja vozila ili u vrijeme kada su naknadno ugrađeni na vozilo nisu bili propisani uvjeti odobravanja, moraju udovoljavati minimalnim uvjetima iz ovoga Pravilnika.

Zaključno, gore navedene odredbe se odnose na uređaje i opremu koja se naknadno ugrađuju na vozilo, pa tako i na naknadnu ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na vozilu.

36. Može li hrvatski državljanin u Hrvatskoj upravljati vozilom stranih registracijskih oznaka?

Predmetno pitanje se odnosi na materiju koja je u nadležnosti Carinske uprave Ministarstva financija.

Primjena Konvencije o privremenom uvozu Aneksa C o prijevoznim sredstvima (Narodne novine - Međunarodni ugovori 16/98 i 8/99) o zabrani upravljanja državljanima Republike Hrvatske vozilima stranih registracijskih oznaka vrijede i nakon 01. srpnja 2013. godine. Pri tome one se neće primjenjivati na vozila registrirana u EU.

Upravljanja vozilima koja su registrirana u zemljama članicama EU nakon 01. srpnja 2013. godine je regulirano odredbama Zakona o posebnom porezu na motorna vozila članci 5 – 8. (NN, broj 15/2013).

Detaljnije upute o načinu uporabe automobila sa stranim registracijskim oznakama i uporabe automobilakoji su registrirani u zemljama članicama EU, na carinskom području Republike Hrvatske, zainteresirani mogu dobiti od mjesno nadležnih carinarnica ili se o predmetnoj temi mogu informirati putem web stranica Carinske uprave.

37. Pod kojim uvjetima stranac može voziti automobil na području RH? 

Člankom 225. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017) je propisano da stranac kojem je odobren privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj i hrvatski državljanin koji se iz inozemstva vrati u Republiku Hrvatsku, a i osoblje diplomatskih i konzularnih predstavništava i misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj, stranih trgovinskih, prometnih, kulturnih i drugih predstavništava te stranih dopisništava, mogu upravljati motornim vozilima na osnovi važeće inozemne vozačke dozvole za vrijeme do godinu dana od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.Inozemna vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima D1 ili D kategorije neće se priznati osobama koje nemaju 24 godine života, za C kategoriju 21 godinu, C1 i B kategoriju 18 godina života.

38. Koliko dugo stranci u RH mogu voziti automobil stranih registracijskih oznaka?

Člankom 246. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017), je propisano da vozila registrirana u inozemstvu koja su u vlasništvu stranaca na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj ili hrvatskih državljana koji iz inozemstva privremeno dođu u Republiku Hrvatsku, mogu sudjelovati u prometu najduže tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.

39. Treba li vlasnik dati punomoć drugoj osobi kada ona koristi njegovo motorno vozilo?

Sa stajališta sigurnosti cestovnog prometa, vozač motornog vozila koji sudjeluje u prometu na cesti u Republici Hrvatskoj mora kod sebe imati vozačku dozvolu ili potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole i dužan ju je pokazati na zahtjev policijskog službenika, a isto važi i za prometnu dozvolu, sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj:67/2008, 48/2010 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/2011, 80/2013, 158/2013 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/2014, 64/2015 i 108/2017). Isto tako, sukladno odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), vozač je obvezan za vrijeme uporabe prijevoznog sredstva u prometu imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene službene osobe.

Zakonom o Hrvatskom autoklubu („Narodne novine“ broj 2/94), člankom 6. stavka 1. točke 3., propisano je da HAK, između ostalih, ima ovlasti izdavati vozačima dozvolu za upravljanje tuđim motornim vozilom na teritoriju Republike Hrvatske i u inozemstvu te o tome voditi popis, temeljem čega se otklanja sumnja o nelegalnom raspolaganju vozilom.

Sukladno rečenom, ukoliko postoji sumnja o postojanju kaznenog djela ili prekršaja, granična policija može obaviti dodatne detaljne provjere o vozaču i vozilu. Takve odredbe regulirane su Zakonom o nadzoru državne granice („Narodne novine“ brojevi 83/13 i 27/16), kao i Pravilnikom o načinu obavljanja nadzora državne granice („Narodne novine“ brojevi 38/09, 45/09, 46/12, 5/13 i 51/13).

Neposjedovanje dozvole za upravljanje tuđim motornim vozilom tj. punomoć vlasnika, putnog naloga pravne osobe i slično, ne može biti razlogom sprječavanja izlaska vozila iz Republike Hrvatske, ukoliko to susjedna država svojim propisima ne zahtjeva.

40. Koji se uvjeti moraju zadovoljiti kako bi se moglo prevoziti opasne tvari?

Pod pojmom »opasne tvari« Zakon o prijevozu opasnih tvari („Narodne novine“ broj 79/07) definira robe, terete, tvari, materijale i predmete koji su u odredbama Europskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road-ADR) s njegovim sastavnim dijelovima, prilozima A i B i aktom o notifikaciji („Narodne novine“ broj 12/91) podijeljeni na: eksplozivne tvari, plinove, zapaljive tekućine, zapaljive krute tvari, samozapaljive tvari, tvari koje u dodiru s vodom oslobađaju zapaljive plinove, oksidirajuće tvari, organske perokside, otrove, infektivne tvari, radioaktivne tvari, nagrizajuće tvari i ostale opasne tvari. Opasne tvari predstavljaju i otpad, pripravci, radioaktivni i nuklearni materijal ako udovoljavaju uvjetima za svrstavanje u opasne tvari u smislu odredbi navedenog sporazuma.

Odredbama članka 10. Zakona o prijevozu opasnih tvari propisano je da se za prijevoz opasnih tvari može upotrebljavati vozilo koje: 

  • je proizvedeno i opremljeno sukladno odredbama ugovora (Europskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari - ADR-a) iz članka 3. ovog Zakona
  • ima važeću Potvrdu o udovoljavanju vozila za prijevoz određenih opasnih tvari ako je to određeno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona
  • je označeno sukladno odredbama ugovora (ADR-a) iz 3. članka.

 Odredbama članka 18. Zakona o  prijevozu opasnih tvari propisano je da prijevoznik smije prevoziti opasne tvari ako: 

  • je to dopušteno odredbama ugovora (ADR-a) iz članka 3. navedenog Zakona
  • posjeduje odobrenje za prijevoz opasnih tvari za koje je potrebno odobrenje za prijevoz iz članka 22. ili 25. ovoga Zakona
  • su opasne tvari pakirane u ambalaži koja udovoljava uvjetima iz članka 5. ovoga Zakona
  • su ispunjene odredbe o načinu prijevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju i osiguranju opasnih tvari te čišćenju, otplinjavanju i dekontaminaciji teretnih prostora, te druge odredbe ugovora iz članka 3. ovoga Zakona
  • vozilo udovoljava uvjetima iz članka 10. citiranog Zakona i tehnički je ispravno
  • je vozilo pravilno natovareno i opterećeno u skladu s najvećim dopuštenim količinama opasnih tvari u skladu s odredbama ugovora (ADR-a) iz članka 3. ovoga Zakona
  • posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama
  • su poštivane i druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora (ADR-a) iz članka 3. ovoga Zakona i drugim propisima kojima se uređuje sigurnost prijevoza.

Za prijevoz eksplozivnih, radioaktivnih tvari i nuklearnog materijala potrebno je odobrenje. Sukladno članku 22. Zakona o prijevozu opasnih tvari odobrenje za prijevoz eksplozivnih tvari u unutarnjem prometu izdaje policijska uprava odredišnog područja, a u međunarodnom prometu (uvoz, izvoz, provoz) ministarstvo nadležno za unutarnje poslove. Odobrenje za prijevoz radioaktivnih tvari izdaje Državni zavod za zaštitu od zračenja. Odobrenje za prijevoz nuklearnog materijala izdaje Državni zavod za zaštitu od zračenja uz suglasnost Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost.

Odobrenje za prijevoz eksplozivnih tvari nije potrebno za unutarnji prijevoz prema izuzećima određenim odredbama ugovora (ADR-a) iz članka 3. ovoga Zakona te za prijevoz onih radioaktivnih tvari i nuklearnih materijala za koje odobrenje odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona nije predviđeno, ali je potrebno o točnom vremenu početka i predviđenom vremenu završetka prijevoza eksplozivnih tvari, najmanje 24 sata prije početka prijevoza, obavijestiti policijsku upravu nadležnu za područje s kojeg prijevoz opasnih tvari započinje.

Propisani su uvjeti i obveze za vozača koji prevozi opasne tvari, odnosno, vozač smije prevoziti opasne tvari ako:

  • je navršio 21 godinu života i ima najmanje jednu godinu dana radnog iskustva na poslovima vozača teretnog vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3.500 kg
  • posjeduje valjanu ispravu o stručnoj osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. stavka 1. ovog Zakona
  • je upoznat sa svojim obvezama i posebnostima prijevoza
  • vozilo, opasne tvari i teret odgovaraju propisima
  • su pakovanja i vozilo označeni odgovarajućim znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama za označavanje opasnosti te drugim informacijama o opasnim tvarima i vozilu u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona
  • posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama iz članka 18. podstavka 7. ovoga Zakona
  • posjeduje isprave i dodatnu opremu sukladno odredbama ugovora članka 3. stavka 1. ovoga Zakona
  • su ispunjeni drugi uvjeti za prijevoz u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona.

41. Postavljanje nosača bicikla na stražnju stranu vozila

 Nosači bicikala su dodatna oprema koja se privremeno fiksira na čvrstu konstrukciju stražnjeg dijela vozila te zbog toga nije potreban tehnički pregled niti pribavljanje potvrde o sukladnosti. S obzirom da zakonom nije predviđeno izdavanje treće registarske pločice za bilo kakvu dodatnu opremu za vozilo, ona nije potrebna ni za postavljanje nosača bicikala. Korištenje nosača bicikala na vozilima u cestovnom prometu u Hrvatskoj je regulirano propisima o prijevozu tereta i isticanju registarskih pločica na vozilu te se ispunjavanjem zadanih kriterija navedena dodatna oprema može koristiti u cestovnom prometu u Hrvatskoj.